DVE GODINE OD ATENTATA NA TRAMPA SVET JE UŠAO U NOVU ERU! Obradović i Petrović otkrili šta se krije iza sukoba Amerike, Irana, Kine i Rusije
Dodajte Kurir u vaš Google izborTačno dve godine nakon pokušaja atentata na Donalda Trampa u Pensilvaniji, posledice tog događaja i dalje se osećaju, ne samo u SAD-u već i širom sveta. Napad koji je tada uživo pratila planeta otvorio je brojna pitanja- kako je napadač uspeo da dođe do pozicije za pucanj, koliko su bezbednosne službe bile spremne, ali i kakve bi bile posledice da je Tramp tada izgubio život.
Samo nekoliko milimetara delilo je američku političku scenu od potpuno drugačijeg scenarija. Umesto istorijskog haosa, dogodio se trenutak koji je, prema ocenama mnogih analitičara, dodatno ojačao Trampov politički pokret. Danas, kada se vratio u Belu kuću, njegove odluke o Iranu, Rusiji, Kini, Ukrajini, Bliskom istoku i odnosima sa saveznicima menjaju globalnu sliku.
O tome kako je atentat promenio Ameriku, gde ide svet i da li se oblikuje novi svetski poredak govorili su Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu i dr Rajko Petrović, politikolog.
"Da je napadač bio profesionalac, Tramp ne bi preživeo"
Govoreći o 13. julu 2024. godine, Darko Obradović ocenio je da je pokušaj atentata pokazao ozbiljne bezbednosne propuste, ali i razliku između američkog sistema i država u kojima je vlast vezana za jednog čoveka.
- Taj amater koji je pucao na Trampa je zapravo onaj delić koji objašnjava zašto je Tramp promašen za dlaku. Da je bio profesionalac, sigurno ga ne bi promašio sa te razdaljine. Jasno je da je postojao propust obezbeđenja, čovek koji je bio na krovu nije smeo da bude tamo, taj krov je morao da bude nedostupan i to je nešto što je svima jasno. Ali postoji jedna mnogo važnija stvar - društva kao što su Amerika i zapadne demokratije imaju sposobnost da prežive takve udare. Dogodi se da neko od lidera izgubi život, ali ne propada država i ne propada sistem - rekao je Obradović.
Kako je dodao, istorija SAD pokazuje da atentati nisu uspeli da promene temelje države.
- Amerika je izgubila četiri predsednika u rasponu od nekih 80 godina i i dalje postoji kao takva. Nije promenila uređenje, nije postala autoritarna država, nije postala despotija kineskog i ruskog tipa. To je ogromna razlika. Kada pogledamo neke druge sisteme, postavlja se pitanje šta bi se desilo kada bi se uklonio čovek koji je koncentrisao gotovo svu vlast. Kod Kine se, recimo, ne zna kako bi izgledala situacija ukoliko bi Si Đinping iznenada nestao sa političke scene, jer je veliki broj ljudi iz vojnih struktura uklonjen i praktično je vlast maksimalno centralizovana - naveo je Obradović.
On je povukao paralelu i sa Rusijom.
- Kod Putina imate situaciju da rafinerije lete u vazduh širom Rusije, ali se njegove rezidencije čuvaju maksimalnom zaštitom. I onda se postavlja pitanje - šta je prioritet? Da li je prioritet zaštita jednog čoveka ili funkcionisanje celog sistema? Tu vidite razliku u pristupu bezbednosti. Imate ideološku, političku bezbednost koja karakteriše Rusiju, Kinu, Iran i slične sisteme, a sa druge strane imate američki model gde predsednik ulazi među ljude, kandidati ulaze među ljude, ali uz ozbiljne protokole - rekao je Obradović.
Petrović o slici koja je promenila raspoloženje birača
Dr Rajko Petrović ocenio je da pokušaj atentata nije bio samo napad na jednog kandidata, već događaj koji je promenio tok američke političke kampanje.
- On je bitno uticao na dinamiku tadašnje predizborne kampanje, jer je u slučaju Donalda Trampa ona dostigla vrhunac. Veliki broj glasača, rekao bih milionski broj Amerikanaca, upravo zbog tog događaja odlučio je da glasa za njega. Nakon neuspešnog pokušaja atentata imali smo onu sliku koja je obišla svet - Tramp krvavog lica, sa stisnutom pesnicom, koji uzvikuje "fight, fight" .To je posebno snažno delovalo na američko javno mnjenje - rekao je Petrović.
Prema njegovim rečima, Tramp je uspeo da taj trenutak pretvori u simbol svoje političke poruke.
- On je to marketinški odlično iskoristio. Taj događaj pokazao je ranjivost američkog društva, ali je sa druge strane pokazao da su mnogi Amerikanci tada tražili lidera koji će biti viđen kao čvrst, odlučan i spreman da se suoči sa problemima. Kada vidite čoveka koji je pogođen, koji je u krvi, ali ustaje i šalje poruku da borba traje, to kod jednog dela birača proizvodi snažan efekat - istakao je Petrović.
Kako kaže, upravo zbog toga atentat smatra jednom od ključnih tačaka kampanje.
- Izborni rezultat iz novembra 2024. godine bio je nesvakidašnji. Retkost je da kandidat pobedi u gotovo svim kolebljivim državama, čak i tamo gde se očekivalo da nema velike šanse. Ja verujem da je ovaj događaj bio prelomna tačka i ogromno pogonsko gorivo za Trampa i njegovu politiku - od pitanja bezbednosti, borbe protiv ekstremizma, terorizma, pa do ilegalnih migracija - rekao je Petrović.
Iran i pretnje Trampu
Povratkom u Belu kuću Tramp se suočio sa novim izazovima, a među najvećim su odnosi sa Iranom. Posle dugogodišnjih tenzija između Vašingtona i Teherana, ponovo se postavlja pitanje koliko je realna mogućnost direktnog sukoba.
Darko Obradović kaže da Iran već dugo koristi specifičan model delovanja.
- Dokle god Iran nema nuklearno oružje, to je regionalni problem sa globalnim posledicama. Iran funkcioniše kao država, ali po principu koji uključuje asimetrično delovanje i korišćenje različitih organizacija kao svojih instrumenata. Jasno je šta su radili u Libanu, jasno je šta su radili u Gazi, jasno je šta rade u Jemenu. Kada govorimo o Iranu, ne možemo posmatrati samo jednu državu, već čitavu mrežu uticaja koja postoji godinama - rekao je Obradović.
On je istakao da se pretnje američkom predsedniku ne mogu posmatrati kao izolovan slučaj.
- Problem je što se ovde ne radi samo o jednom čoveku. Predsednik SAD je simbol i institucija koja ima globalni značaj. Svaki pokušaj fizičke eliminacije američkog predsednika imao bi posledice mnogo šire od odnosa dve države - rekao je Obradović.
Petrović smatra da bi eventualni napad na Trampa bio događaj ogromnih razmera, ali da Iran nema kapacitet za takav potez.
- Ukoliko bi se to desilo, to bi bio katastrofalan događaj sa nesagledivim posledicama. Međutim, ja sam prilično ubeđen da ne postoji obaveštajna, vojna i tehnološka sposobnost da se tako nešto sprovede u delo. Mi govorimo o zemljama sa ogromnom disproporcijom moći. Sjedinjene Države su daleko nadmoćnije tehnološki, vojno, informaciono i obaveštajno od Irana - rekao je Petrović.
Turska između zapada i sopstvenih interesa
Govoreći o budućnosti Bliskog istoka, Obradović je ocenio da se u regionu stvaraju nove podele i da će odnos Turske prema Zapadu biti jedan od ključnih faktora.
- Od novih sukoba i udara došlo je do preraspodele karata na Bliskom istoku. Ljudi još uvek ne vide potpuno tu novu sliku, ali se ona formira. Postoje različiti blokovi interesa i pitanje je ko će u narednom periodu uspeti da nametne svoj uticaj - rekao je Obradović.
Posebno se osvrnuo na odnos Turske i SAD kroz pitanje vojne tehnologije.
- Bitan parametar je transfer F-35 tehnologije. Ankara je dala milijarde za razvoj tog aviona, ali joj je uskraćen nakon kupovine ruskog S-400 sistema. Nije problem samo taj sistem, već i činjenica da sa njim dolaze ruski instruktori i određeni bezbednosni rizici. Ukoliko bi došlo do dogovora oko F-35 tehnologije, geopolitički rizik bi bio znatno manji. Ako se taj dogovor ne postigne, biće mnogo jasnije kojim putem ide Ankara - naveo je Obradović.
Kina, Rusija i SAD: Nova bitka za globalni uticaj
Govoreći o odnosu velikih sila, Obradović je ocenio da Kina ima veliki ekonomski uticaj, ali da se njena moć često drugačije predstavlja nego što pokazuju realni parametri.
- Komunistička partija Kine svoj razvojni model zasniva na drugačijem sistemu nego Zapad. Ako vaši radnici nemaju ista prava, iste beneficije i iste troškove kao radnici u Americi i Evropi, jasno je zašto su proizvodi jeftiniji. To nije nikakva misterija. Kada pogledate vojni parametar moći, Kina jeste regionalna sila, ali kada pogledate sve parametre, Amerikanci su i dalje daleko ispred - rekao je Obradović.
On je dodao da Kina i dalje ima brojne izazove.
- Kina ima teritorijalne sporove od Japana, preko Tajvana do Filipina. Zbog toga mnoge države traže američko prisustvo. Kada pogledate ukupnu sliku, ide Amerika, pa dugo nema nikoga, a onda dolazi Kina. Kina jeste ozbiljna sila, ali nije ono što se često predstavlja u propagandnoj slici - naveo je Obradović.
Dr Rajko Petrović smatra da će SAD i u narednom periodu zadržati velike prednosti.
- Rusija i Kina sebe vide kao zemlje u usponu i žele veći deo globalnog uticaja. Rusija ima probleme, ali je ekonomski prošla bolje nego što su mnogi očekivali nakon sankcija. Kina je ekonomska globalna sila, a vojno regionalna sila. Međutim, kada govorimo o Sjedinjenim Američkim Državama, to je zemlja koja ima ogromne komparativne prednosti - rekao je Petrović.
Kako je dodao, prednost SAD leži u geografiji, demografiji i znanju.
- Amerika ima fantastičan geostrateški položaj. Praktično od svog nastanka nijedna velika strana sila nije uspela da ozbiljno ugrozi američko tlo. Tu je i demografski faktor, jer je Amerika zemlja useljenika i nema iste probleme koje imaju Rusija i Kina. Takođe, najveći svetski umovi i dalje odlaze na američke univerzitete i u njihove razvojne centre. Znanje je i dalje jedan od najvećih izvora američke moći - ocenio je Petrović.
On je zaključio da svet ulazi u period velikih promena.
- Ne možemo govoriti o kraju istorije kako je Fukujama predviđao devedesetih. Zapadni model demokratije i liberalni poredak jesu pod pritiskom i biće pod pritiskom i u budućnosti. Pred nama je period velike konkurencije velikih sila i borbe za oblikovanje sveta koji dolazi - zaključio je Petrović.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs